0 proizvoda Pogledaj košaricu

Slijepi i zapošljavanje

Slijepi i zapošljavanje

Slijepe osobe u našem društvu su marginalna skupina. Kao takvi, njihova je prisutnost na tržištu rada mala, ako ne i zanemariva. Više je razloga za to: zastarjeli način obrazovanja, loša obrazovna struktura koja nedovoljno vremena i truda ulaže u razvijanje zanimanja za slijepe osobe u skladu sa zahtjevima tržišta rada te nedostatno razvijene vještine ovladavanja suvremenih tehnologija bez kojih je današnji svijet nezamisliv.

Nažalost, još uvijek prevladavaju zanimanja poput telefonista, masera, fizioterapeuta, dok je mala zastupljenost drugih profesija i ona ponajprije ovisi o angažiranosti pojedinca. U novije vrijeme sve više slijepih i visoko slabovidnih osoba visoko se obrazuje usprkos svom invaliditetu. Tome uvelike pridonose nove tehnologije koje se razvijaju, poput raznih čitača ekrana. U budućnosti naglasak treba biti upravo na unaprjeđenju informatičkih vještina slijepih osoba.

Još jedan razlog slaboj prisutnosti slijepih osoba na tržištu rada su i predrasude s kojima se slijepe osobe susreću. Zatvoren um, nepoznavanje mogućnosti slijepih osoba i nedovoljna volja odnosno želja da se vidi i omogući slijepoj osobi da ostvari svoj potencijal još je jedan od razloga takvom malom postotku. Iako je proces učenja i upoznavanja s novim sadržajima drugačiji u odnosu na većinu, nema razloga zašto on ne bi bio uspješan. Kao i svakoj drugoj osobi, obrazovanje slijepoj osobi daje osjećaj vrijednosti. Rehabilitacijski programi i sam proces rehabilitacije izuzetno su važni za uspješno zapošljavanje slijepih osoba. Slijepe osobe koje ne sudjeluju ili nedovoljno sudjeluju u rehabilitacijskim programima često ostaju trajno nezaposlena kategorija. Nažalost, u Hrvatskoj rehabilitacijski programi su nedovoljni i mali broj slijepih osoba ih završi. Još jedna otežavajuća okolnost je i što su takvi programi rehabilitacije centralizirani u Zagrebu.

Treba promijeniti percepciju slijepih osoba kao korisnika socijalne pomoći i toj skupini društva omogućiti da ostvari svoj potencijal i da doprinese društvu u kojem živi.

 

Da put do zaposlenja nije nimalo lagan i jednostavan svjedoči i priča naše prve zaposlenice Barbare Šajinović.

Vjerujemo da će i Vas inspirirati njena priča:

“Barbara je rođena sa zloćudnim tumorom na oba oka te je od najranijeg djetinjstva visoko slabovidna.
Nakon završene osnovne škole i jezične gimnazije upisala je i u roku završila Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije. Cjelokupno obrazovanje teklo je redovnim putem bez značajnih prilagodbi što je ponekad pomoć prijatelja i obitelji bila od neprocjenjive važnosti. Da bi se uklopila u sustav samostalno je razvijala brojne strategija snalaženja i rješavanja zadataka.
Po završetku studija dvije godine radi u struci kao redovna zaposlenica te se odlučuje na upis postdiplomskog doktorskog studija. Zbog nerazumijevanja vlastitih mogućnosti i ograničenja te nerazumijevanja okoline prekida sa započetim studijskim programom i nastavlja tražiti posao redovnim putem. Zbog nekonkurentnosti na tržištu rada i ogromnog broja kandidata na tražena radna mjesta odlučuje se potražiti savjet i pomoć u Udruzi slijepih Zagreb te od srpnja 2016. godine postaje njihova članica. Uslijedio je dugotrajan postupak utvrđivanja stupnja invalidnosti i tjelesnog oštećenja koji još uvijek nije u cijelosti završen.
Volonterski se uključila u rad Udruge pa tako i u izradu sapuna u sklopu kreativnih radionica koje su s vremenom prerasle u edukaciju i osposobljavanje za samostalan rad. Odnedavno je i zaposlena u Sferi Visiji kao voditeljica proizvodnje.
Uvijek rado uči, istražuje nova i nepoznata područja kemije, prirodnih znanosti, umjetnosti, ljudskog tijela i uma. Bavi se jogom, asistentica je sustava “Joga u svakodnevnom životu” u Hrvatskoj. Često ćete ju sresti u šetnji gradom, šumama, brdima, prirodom…
“Gdje ima volje ima i načina.” 🙂